Draga Sestro

Ovo što pišem možda nije lako za čuti. Ali vrijeme je.  Draga Sestro, je li nam dosta borbe?

Draga Sestro, napravile smo velike stvari, i ti i ja, i one prije nas, i oni prije nas i oni s nama. I daleko od toga da je posao gotov, da smo jednako vrijedni u društvenoj strukturi, da smo jednako moćni na papiru i u praksi, ne samo ovdje, doma, nego u svakom dijelu svijeta.

Draga Sestro, prošle su godine i godine i godine otkako su one prije nas odlučile prestati šutjeti, a i mi skupa s njima, otkako smo izabrale stati u sebe, za sebe i na van, u integritet, snagu i u svoju prirodu.

Draga Sestro, hvala i tebi i meni i svakoj od nas, kada je vikala kada je trebalo i tražila da nas se čuje, hvala svakoj onoj koja je bila spremna sebe dati u to, hvala svakom onom koji je to čuo i vidio, koji je podržao ono što radimo. Hvala svakoj onoj koja je svoj dio tog puta napravila najbolje što može, da danas mogu pisati ove riječi, a ti ih možeš čitati, da mi same, i one koje dolaze, mogu biti i živjeti onako kako žele i ono što jesu.

Ali draga Sestro, nije li nam dosta borbe? Nije li dosta da se borimo protiv muškaraca, da imamo dežurnog krivca za ono što u temeljim postavkama nevalja i da kažnjavamo i one koji nisu bili ovdje kada su se karte dijelile?

Nije li nam dosta da patimo, i mi i oni, da smo od straha od muškog principa odlučile preuzeti isti, odvesti ga u drugu stranu da dokažemo i sebi i njima da smo vrijedne? Nije li nam dosta napadati umjesto educirati, zatvarat se umjesto povezivati, drmati umjesto graditi?

Nije li nam dosta da se borimo protiv njih, umjesto za njih, s njima, za nas i za ono što možemo skupa? Nije li nam dosta da se ne volimo?

I reći ću ti nešto Sestro, znam što je opresija, znam što je muška tiranija, znam što je muška agresija. Znam i kako je kada dobijem ‘O, pa ti si i pametna’, kada me se gleda jer izgledam, kada me se ne gleda da me se ne bi bojalo ili priznalo, kada je teško dobiti ‘mjesto za stolom’, da biram stvari koje živim, mislim, želim i oblačim. Ali draga Sestro, danas napokon mogu izabrati koju priču biram živjeti. I mogu vidjeti, mogu vidjeti da oni, baš kao i mi, traže načine, traže put, da stanu u sebe, svoju snagu, svoje srce, najbolje što znaju.

I zato draga Sestro, Ženo, Majko, Kraljice, LJubavnice, Plesačice, Mudra Starice, umjesto borbe, ajde neka se volimo. Sretan nam Dan Žena.

Photo by freestocks on Unsplash

Photo by freestocks on Unsplash

Previous
Previous

Dreaming of Madre Selva

Next
Next

Thursday Night Rebellion: STOP WASTING MY TIME